Osnove mrežne tehnologije
Dva su osnovna načina na koji podaci putuju u mreži, odnosno način za neprekinuti prijenos informacija i podataka u realnom vremenu i dijeljenje podataka i informacija u pakete (danas je to osnova rada računalnih mreža).
Prema načinu prijenosa mreže se dijele na: Mreže s prespajanjem vodova i mreže s prespajanjem paketa.
Mreža s prespajanjem vodova definirana je kao vrsta mreže koja se oslanja na fizičku vezu između dva različita mrežna čvora, što zahtijeva postavljanje veze prije nego što čvorovi mogu komunicirati. Ovo je zapravo tehnologija prema kojoj je Alexander Bell izgradio svoj telefon. Prespajanje vodova dominantna je tehnologija koju telekomunikacijske tvrtke koriste više od 100 godina. To je bilo prije otkrića mreža za prespajanje paketa.
U komunikacijskoj mreži više je veza povezano preko čvorova ili preklopnika. Podaci se zatim prosljeđuju od čvora do čvora kroz informacije o procesu prebacivanja do svog odredišta. U preklopnim čvorovima vrsta informacije manje je važna od odredišta prema kojemu informacija ide. Uređaji krajnjih korisnika kao što su naši telefoni, računala i mobilni telefoni nazivaju se stanicama i priključeni su na čvorove.
Mreža s prespajanjem paketa definirana je kao digitalna mreža koja upravlja prijenosom podataka u obliku malih i optimiziranih paketa koji se sastoje od sadržaja i zaglavlja. Zaglavlje svakog paketa sadrži informacije o podatkovnom paketu. Ove informacije uključuju odredišnu adresu paketa, izvor izdvojenog korisnog sadržaja i druge detalje.
Svaki put kada paketi podataka dođu do bilo koje hardverske komponente, primaju se, spremaju u međuspremnik, sastavljaju i ponovno šalju dok ne stignu na sljedeću lokaciju. Ovaj se postupak ponavlja tijekom cijele udaljenosti koju pokriva paket podataka koji putuje. Dobra stvar kod prebacivanja paketa je da iako su paketi razbijeni u bitove i poslani preko različitih mreža do odredišta, oni se i dalje ponovno sastavljaju redoslijedom kojim su poslani i zatim se prikazuju konačnom primatelju.
Ne brinite ako Vam ovo do sada nije jasno. Nakon što vidite u praksi kako to izgleda, bit će vam puuuuno jasnije.
Mreže također dijelimo i prema načinu rada, pa imamo mreže ravnopravnih sudionika (peer-to-peer) i korisnik-poslužitelj (client-server).
Peer-to-peer mreža omogućuje povezivanje dva ili više računala u jedan sustav. U biti, to je arhitektura distribuirane aplikacije koja dijeli zadatke među ravnopravnim korisnicima. U području umrežavanja, peer je čvor koji nudi istu funkcionalnost kao drugi. Na primjer, dva prijenosna računala povezana u mrežu su ravnopravna.
Mreža korisnik-poslužitelj služi kao kanal za korisnike za pristup uslugama i resursima sa središnjeg računala putem WAN-a (široke mreže) ili LAN-a (lokalne mreže). Mreže korisnik-poslužitelj pretežno se koriste za hosting igara, pružanje web usluga i pokretanje privatnih mreža u korporativnim postavkama.
Važno je znati da se podaci u računalnoj mrežu šalju na tri načina: jednoodredišno, višeodredišno i sveodredišno.
Znate li što je VPN?
VPN je skračenica za virtualnu privatnu mrežu, uspostavlja digitalnu vezu između vašeg računala i udaljenog poslužitelja u vlasništvu pružatelja VPN-a, stvarajući tunel od točke do točke koji šifrira vaše osobne podatke, maskira vašu IP adresu i omogućuje vam da zaobiđete blokiranje web stranica i vatrozid na internetu. To osigurava da su vaša online iskustva privatna, zaštićena i sigurnija.
Važno je znati kako računalnu mrežu čine različiti uređaji i mrežne instalacije, protokoli i programi.
Korisnički uređaji su oni uređaji kojima upravlja korisnik (računalo, pisač, serveri...)
Posrednički uređaji (čvorovi) su oni uređaji koji sudjeluju u prenošenju informacija, odnosno posrednici su u prenošenju informacija od točke A do točke B.
Posrednički uređaji mogu biti: zvjezdišta, premosnici, preklopnici (switch), usmjernici (router), bežične pristupne točke.
ZADATAK! Pronađite na Internetu i skicirajte u bilježnicu sve navedene mrežne uređaje. Usporedite ih i naučite ih vizuano prepoznati.